Povijest svestranog lijeka Aspirin

Stotine su godina prošle od otkrića prirodne djelatne tvari u vrbi do razvoja ovog modernog farmaceutskog proizvoda. Otkako je acetilsalicilatna kiselina patentirana 1899. godine, Aspirin je postao osnovni lijek za ublažavanje bolova, a kasnije i za prevenciju određenih srčanih bolesti.

Povijest svestranog lijeka Aspirin

Povijest lijeka Aspirin seže još u davnine. Ekstrakti biljaka koji su sadržavali salicin koristili su se za ublažavanje bolova tisućama godina. Još je Hipokrat 400. godine prije Krista preporučio uporabu lišća vrbe radi ublažavanja bolova tijekom poroda, a više od 2000 godina kasnije, 1899. godine, patent acetilsalicilatne kiseline, popularno poznate kao aspirin, registriran je u državnom patentnom uredu u Berlinu.⁽¹⁾

Lijek iz drva vrbe

U potrazi za lijekovima iz prirode, ljudi su otkrili da biljke bogate salicilatima ublažavaju bol još prije više tisuća godina. Jedna takva biljka, vrba, imala je nevjerojatnu karijeru u farmaceutskoj primjeni. Istraživači u moderno doba bili su dobro upoznati s tim da je Hipokrat preporučio lišće vrbe za olakšanje boli pri porodu i liječenje očnih bolesti. Neki od njih slijedili su put koji je započeo otac medicine i otkrili najskrivenije tajne djelatne tvari te biljke.

Velečasni Edward Stone prvi je 1763. opisao antipiretičke učinke (učinke na snižavanje povišene tjelesne temperature) ekstrakta kore vrbe članovima Londonskog kraljevskog društva. Taj je anglikanski pastor zabilježio 50 slučajeva u kojima je uspješno koristio koru stabla u prahu, otopljenu u vodi ili čaju.⁽²⁾

Laboratorijski eksperimenti

Sljedeći je korak uslijedio 1828. godine, kada je Johann Buchner, farmakolog iz Münchena, ekstrahirao gorki, žućkasti materijal iz skuhane smjese od vrbe i nazvao ga salicin, po latinskom nazivu vrbe (salix). Godinu dana kasnije, Henri Leroux izolirao je salicin u bistrom, kristalnom obliku. Raffaele Piria, Talijan koji je u to vrijeme studirao na Sorboni, razgradio je 1838. salicin na šećer i aromatični spoj. Oksidirajući taj spoj, dobio je salicilatnu kiselinu.^(2,3)

Djelatnu tvar lijeka Aspirin, acetilsalicilatnu kiselinu, prvi je sintetizirao 1853. godine profesor kemičar na Sveučilištu u Montpellieru, Charles Gerhardt, ali je smatrao postupak previše kompliciranim i prestao je eksperimentirati sa spojem.⁽³⁾ Nekoliko godina kasnije, profesor kemije u Marburgu, Hermann Kolbe, izradio je mapu kemijske strukture salicilatne kiseline, a kasnije je, zajedno s Friedrichom von Heydenom, razvio metodu za masovnu proizvodnju.⁽⁴⁾ Međutim, salicilatna kiselina imala je neugodan okus i nuspojavu: iritirala je želudac.