Želimo pojasniti neke stvari: sve što želite znati o moždanom udaru

Ako doživite moždani udar, vaše šanse za preživljavanje ovise o tome koliko brzo ćete dobiti odgovarajuće liječenje. To je dovoljan razlog da svi budu svjesni simptoma zbog kojih je potrebno odmah pozvati hitnu pomoć. Pročitajte članak u nastavku kako biste uz to saznali i sve o liječenju i njezi bolesnika s moždanim udarom.

Moždani je udar drugi najčešći uzrok smrti i treći najčešći uzrok invalidnosti na svjetskoj razini.(1) Tijekom povijesti, ugledni ljudi, uključujući Lenjina, faraona Ramzesa II., Händela, Staljina, Goyu, Dickensa, Pasteura, Churchilla, Berlioza, Voltairea i Fellinija bili su žrtve moždanog udara.

Snažan udarac

Moždani je udar već bio poznat drevnim Grcima, koji su ga zvali apopleksija te ga opisivali kao bolest kod koje bolesnik pada na tlo, često iznenada i leži tamo bez osjeta ili voljnih pokreta. Zbog toga je Hipokrat nazvao to stanje „plesso”, što znači „udaren gromom”.⁽²⁾ Izraz koji danas koristimo potječe iz 16. stoljeća, kada se mislilo da je moždani udar doslovno udarac od Boga. Danas je to skupni pojam za moždane vaskularne događaje, tj. za sve funkcionalne poremećaje koji su posljedica nedovoljne opskrbe mozga krvlju - tzv. ishemijske moždane udare. U 80 do 85 % takvih slučajeva moždanog udara, začepljenje krvnih žila uzrokuje da određeno područje mozga dobiva manje krvi, što rezultira smrću dijela mozga.⁽⁵⁾

Moždani udar, kako se danas definira, odnosi se na klinički sindrom koji se brzo razvija, a uzrokovan je poremećajem opskrbe krvi mozga. Karakteriziraju ga znakovi opće ili žarišne disfunkcije koji traju više od 24 sata ili dovode do smrti, a potvrđeno je da nema drugog uzroka osim disfunkcije moždanog krvožilnog sustava. Ako neurološki znakovi prestanu unutar 24 sata, takav se događaj naziva privremenom disfunkcijom cirkulacije krvi u mozgu (prolazni ishemijski napad (eng. transient ischaemic attack, TIA).⁽³⁾

Početkom 21. stoljeća približno 1,1 milijun stanovnika Europe doživjelo je moždani udar svake godine, od čega se u 80% slučajeva radilo o ishemijskom moždanom udaru. Iako globalna učestalost moždanog udara opada, stope opažene kod mladih odraslih osoba rastu, što ukazuje na potrebu za strategijama za poboljšanje prevencije.^(4)​​​​​​​

Stoga je izuzetno važno poduzeti korake za sprječavanje moždanog udara, posebno sljedeće:

• redovita tjelovježba,
• prestanak pušenja,
• učinkovito liječenje povišenog krvnog tlaka te
• osiguravanje odgovarajućeg liječenja aritmija .

Temeljni uzroci

Slično kao kod ishemijske bolesti srca, do moždanog udara dolazi zbog otvrdnjavanja arterija (medicinski termin za to je arterioskleroza ). Protok krvi ograničen je plakovima koji nastaju u karotidnim arterijama u vratu ili ih čak u potpunosti mogu blokirati krvni ugrušci koji se odvoje od stijenke arterije. Moždani udar može biti uzrokovan i krvnim ugrušcima koji nastaju u srcu ili na srčanim zaliscima i potom se odvoje i putuju krvotokom do krvnih žila u mozgu koje tada blokiraju. To se najčešće događa kod bolesnika koji su bili podvrgnuti operaciji na srcu ili boluju od aritmije koja se naziva fibrilacija atrija . Stoga su infarkt srca i infarkt mozga usko povezani događaji koji korijene vuku iz istog stanja, arterioskleroze.⁽⁵⁾

Iako moždani udar nastupa iznenada i neočekivano i razvija se velikom brzinom, on je posljedica desetljeća disfunkcije. Ishemijski moždani udar (tj. moždani udar uzrokovan začepljenjem ili zatvaranjem krvne žile u mozgu) povezan je s više od dvije stotine rizičnih faktora, osobito povišenog krvnog tlaka, povišene razine kolesterola zbog poremećaja metabolizma lipida (masnoća), dijabetesa, pretilosti, aritmije i pušenja. Što postoji više rizičnih faktora, to su veće šanse za nastanak moždanog udara.⁽⁶⁾

Vrijeme = spašeno moždano tkivo

Prije moždanog udara bolesnici često dožive privremene probleme s govorom i/ili vidom ili utrnuće udova koji prođu za nekoliko minuta. Takav privremeni poremećaj cirkulacije (prolazni ishemijski napad (TIA) u medicinskoj terminologiji) predstavlja „uvod” u moždani udar. Ako bolesnik koji doživi te simptome odmah potraži liječničku pomoć, pravilno liječenje, poput operacije karotidne arterije ili liječenja aritmije, može spriječiti moždani udar. Nažalost, u većini slučajeva bolesnici ne shvaćaju dovoljno ozbiljno te znakove upozorenja i stoga nakon određenog vremena postaju žrtva moždanog udara.

Simptomi cerebrovaskularnog događaja (moždanog udara) prilično su jasni. Jednostrana slabost ili paraliza udova, privremeni gubitak vida u jednom oku, dvostruki vid, gubitak vidnog polja, poteškoće u razumijevanju govora ili izgovaranja riječi, zbunjenost, omaglica, glavobolja i iznenadni gubitak svijesti - sve su to znakovi koji bi trebali pobuditi sumnju na moždani udar. Ako se član obitelji ili bilo tko oko vas smiješi na čudan, iskrivljeni način, ima poteškoća u ponavljanju čak i jednostavne rečenice ili ne može podići obje ruke, odmah trebate pozvati hitnu pomoć ⁽⁷⁾.

Sada nastupa utrka s vremenom, jer tijekom jednog sata neliječenja moždanog udara mozak stari tri i pol godine, 2 milijuna neurona umire svake minute, a oko 700 km neuronskih putova je uništeno svakog sata.⁽⁸⁾ Osobu koja dobije akutni moždani udar potrebno je odmah prevesti u bolnicu, po mogućnosti u bolnicu koja ima centar za moždane udare, jer su međunarodna istraživanja pokazala da je vremenski okvir za uklanjanje krvnog ugruška samo tri sata od pojave prvih simptoma.⁽⁹⁾ Vrijeme je ovdje izuzetno važno, jer samo intervencija provedena unutar tog vremenskog razdoblja može značajno smanjiti vjerojatnost za smrt odnosno težinu i broj preostalih simptoma. Svaka minuta je bitna; kao što liječnici vole reći, vrijeme = spašeno moždano tkivo. Stoga je najvažnije da se bolesnik, bez obzira na to gdje se nalazio, kada se simptomi pojave u najkraćem roku preveze u najbliži centar specijaliziran za liječenje moždanog udara.

Što se događa u bolnici?

U idealnom slučaju, bolesnika s moždanim udarom hitna bi pomoć odvela ravno do centra za moždani udar jer se akutni ishemijski moždani udar može najučinkovitije liječiti na posebnom odjelu za moždani udar. U tim se centrima poduzimaju mjere tako da se vrijeme od dolaska u bolnicu do početka liječenja svede na minimum, što je od presudne važnosti za posebno liječenje koje je ograničeno na kratko vremensko razdoblje.

Za postavljanje dijagnoze provodi se fizički pregled, nakon čega slijede razni postupci snimanja (ultrazvuk, CT, MR) radi točnog utvrđivanja mjesta  i procjene stupnja i vrste oštećenja mozga, kao i da bi se utvrdilo je li moždani udar ishemijskog porijekla (uzrokovan blokiranjem krvnih žila u mozgu) ili nastaje zbog krvarenja. U akutnoj fazi neprestano se nadziru  neurolološki status bolesnika, krvni tlak , puls , disanje, uravnoteženost tekućina i elektrolita, razina šećera u krvi, tjelesna temperatura i drugi ključni fiziološki parametri.⁽⁹⁾

U optimalnim smo uvjetima sada u stanju spriječiti paralizu i druga oštećenja uslijed moždanog udara ili obrnuti njihov slijed, davanjem intravenskog lijeka za otapanje krvnih ugrušaka. Upotrebljavaju se i mehanički uređaji za uklanjanje tromba kojima se postižu sjajni rezultati. Taj visokotehnološki postupak uključuje umetanje katetera u mozak putem arterije radi uklanjanja krvnog ugruška koji blokira protok krvi.⁽¹⁰⁾

Život nakon moždanog udara

Nakon prolaska akutne faze i kada je stanje bolesnika stabilno, odmah započinje intenzivna rehabilitacija. Rehabilitacija ima za cilj omogućiti bolesniku da bude samostalan, da hoda bez pomoći drugih, da ponovno stekne sposobnost govora i kretanja, da poboljša kvalitetu života i da se ponovno aktivno uključi u obitelj i društvo.⁽¹¹⁾ Ovu složenu aktivnost vodi rehabilitacijski tim koji čine fizioterapeuti, logopedi, psiholozi i drugi obučeni zdravstveni radnici.

Nažalost, 22 % muškaraca i 25 % žena umire u roku od godine dana od moždanog udara. U razdoblju neposredno nakon prvog moždanog udara postoji velika vjerojatnost drugog moždanog udara.⁽¹²⁾ Jedan od glavnih ciljeva skrbi za bolesnike s moždanim udarom stoga je sprječavanje ponovne pojave moždanog udara, kao i sprječavanje drugih komplikacija. Bolesnici nakon moždanog udara moraju ići na redovite zdravstvene preglede i uzimati određene lijekove, uključujući lijekove za snižavanje krvnog tlaka, snižavanje razine kolesterola i sprječavanje prianjanja trombocita i stvaranja krvnih ugruška. Za liječenje suženja karotidne arterije može biti potrebna i operacija. Prije svega, bolesnici moraju prestati sa svojim štetnim navikama, u prvom redu to su pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola te moraju povećati fizičku aktivnost i zdravo se hraniti.⁽¹³⁾